Možemo li se otrijezniti? (PRVI DIO)

Jedan od vodećih poroka današnjice je sveprisutni alkohol i svakodnevno smo svjedoci kako se alkoholizmu prepušta sve više ljudi.

Zabrinjavajuće je to što se sve više mladih opija, suprotno tom se sve manje ljudi uspjeva oduprijeti alkoholu, a još manje priznaje za problem alkoholizma.

Istraživanja pokazuju kako svako četvrto dijete i mlada osoba do svoje punoljetnosti razvije naviku opijanja, a to s vremenom prerasta u puno ozbiljniji socijalni i društveni problem. Kako na portalu NG- Buntovnici nerijetko obradimo teme koje su problem u društvu, a pokušavajući osvijestiti javnost i struku, ovaj puta smo na temu alkoholizma stupili u kontakt s izliječenim alkoholičarom koji je svoju priču pristao ispričati nam u nadi da će bar jednu osobu odvratiti od ovog poroka.

Da čitav razgovor ne bi bio zamoran jer je sugovornik nesebično odgovarao na pitanja, i ovo ćemo podijeliti u nekoliko tekstova.

NGB: Lijep pozdrav ispred portala NG- Buntovnici, za početak nam se predstavite.

Prije svega hvala što ste me izabrali da pričam o svom iskustvu sa alkoholom i što obrađujete ovu temu koja se iz mnogih razloga gura u kategoriju tabu tema. 

Ime mi je Saša Jokić. Imam 45 godina, oženjen sam i imam dvoje djece. Nakon što sam živio u Zagrebu i Pragu, sada već deset godina živim u Fažani. 13. travnja 2015. godine zbog akutne upale gušterače završavam na mjesec dana u bolnici, od čega tjedan dana na Odjelu intezivne njege, tzv. šok-sobi. 

Toga dana, nakon 20 godina karijere (koja je imala svoje gradacije u intenzitetu) od veseljaka, pijanca do alkoholičara - postajem apstinent. Dobrovoljno. Dakle, prošlo je pet i pol godina otkako ne pijem alkohol. Izdašan materijal za pokoji savjet kako prestati i kako se oporaviti.

NGB: Ovdje ćemo govoriti o problemu današnjice- alkoholizmu. Vi ste sada izliječeni, kad se zapravo može reći da je čovjek izliječeni alkoholičar?

Kao što se i pojmu alkoholičar pristupa iz raznih aspekata, tako se i pojmu ‘izliječeni alkoholičar’ pristupa na jednak način. Neki kažu: ‘jednom alkoholičar - uvijek alkoholičar’. Što je u osnovi točno za svaku ovisnost. Može se reći i ‘jednom kockar - uvijek kockar’ ili ‘jednom narkoman - uvijek narkoman’, ili što je još mnogo bliskije mnogim ljudima ‘jednom pušač (cigareta) - uvijek pušač’. 

Dakle, ako ste jednom razvili potencijal za neku ovisnost, to je samo znak da imate potencijal. Na svakome od nas je da razvija one potencijale koje ga čine boljim čovjekom. Svakodnevno konzumiranje alkohola to svakako nije. Ili ću citirati Konfucija, pa reći: svi su ljudi isti, samo su im navike različite.

A svaki alkoholičar je izliječen ako nema naviku opijanja. Svejedno da li je ona dnevna, tjedna, mjesečna. Ovdje treba obratiti pažnju na pojam ‘opijanje’, što je dijametralno suprotno od pojma ‘popiti piće’. Da skratim, može se smatrati da ste izliječen od alkohola ako duži vremenski period možete funkcionirati da ne konzumirate niti kap alkohola. Čini mi se da Dr. Zoran Zoričić u jednom predavanju  o alkoholizmu spominje, da se tek nakon 5 godina može reći da se alkoholičar potpuno oporavio. 

NGB: Koliko teško pojedinac sam sebi priznaje da ima problem s alkoholom?

Najteže je priznati sebi. Najteže je oprostiti sebi. Najteže se sebe ujutro pogledati u ogledalo. Druge uvijek možete lagati. Sebe ne možete prevariti. 

No, treba uzeti u obzir da su alkoholičari nerijetko vrlo pametni ljudi i shvaćaju u koji su se problem uvalili. Tu nastupa demonska igra alkohola, koji vam ne dozvoljava da izađete van. E sada, vi to možete potiho priznati sebi, ali se bojite priznati drugima, jer će to značiti da ste slab i da sa vama nešto nije u redu. 

To je bio i moj slučaj. Sebi sam priznao.

U dnu srca sam znao da sam gadno zaglavio i molio sam Boga da mi pomogne. Iako su i moji najbliži vidjeli ,,da je vrag odnio šalu'' i upozoravali me i prijetili mi da prestanem, ja to nisam bio u stanju. Doslovno sam okrenuo vlastitu inteligenciju protiv sebe. Samo je sreća (za neke nesreća, jer ne prežive) što tijelo ima svoje granice. Tako je meni gušterača rekla: a sada je gotovo! I ja sam shvatio da ako nastavim piti, da će to biti moj kraj. Zato dan odlaska u bolnicu doživljavam tako sudbinskim, jer su tada svi skupa samnom shvatiti da je to situacija ‘sad ili nikad’, ‘uzmi ili ostavi’.



 AEM banner