Razgovor uz kavu- Jasna Šemiga Pintarić

Ovo vrijeme baš i nije vrijeme za velika druženja pa smo na jedan neobavezni razgovor uz kavu ,,priveli'' Jasnu Šemiga Pintarić, autoricu knjiga ,, Ljubav dolazi kasnije'' i ,, Tajna ukradene ogrlice''.

O Jasni, samoj knjizi i njenim promocijama već smo pisali na portalu NG-Buntovnici, a u pripremi za tisak je njen erotski triler ,, Stopala na vrelom pijesku''. Kako nam je još rekla, ne miruje čak ni u vrijeme korone i ograničenog kretanja, a mi smo uz kavu s njom razgovarali o temama koje se manje tiču njenog spisateljskog rada, a više nje i njenog načina razmišljanja:

NGB: Koja je prva stvar koju napraviš ujutro?

Prije svega hvala ti na ovoj virtualnoj kavici u kojoj možemo uživati i brbljati bez maskica i obaveznog razmaka,a ipak ostati odgovorne.Dakle prva stvar koju Jasna ujutro napravi je pristavljanje džezve za obaveznu jutarnju tursku kavu. Jaku, uz dodavanje malo mlijeka. Pozdravim novi dan i zahvalim se što sam se i tog jutra probudila. Živa sam!

NGB: Kako izgleda jedan tvoj dan?

Moj ti je dan prilično složen. Nakon uživanja u toj prvoj jutarnjoj kavi i tišini, odlazim na posao i vraćam se kući kasno poslijepodne. Kako radim s korisnicima, susrećem različite ljude s različitim pričama i potrebama i često sam toliko iscrpljena da samo poželim uroniti u toplu, pjenušavu kupku i tako ostati danima. Međutim ja sam žena i majka, sa svim prednostima i nedostacima koja ta zvanja nose sa sobom. Osim toga sam i spisateljica koja na facebooku ima autorsku stranicu, moderator sam u jednoj knjiškoj grupi i aktivan član mnogo grupa koje njeguju lijepu riječ. Kad padne noć najradije se zavalim u svoju fotelju i uz šalicu toplog napitka kombiniram čitanje, pisanje i prisustvo na društvenim mrežama. Kad se aktivno posvetim pisanju novog romana, sve drugo stavim u sporiji mod i uz podršku obitelji neometana i bez brige pretačem svoje misli na medij. Neću reći na papir, jer već dugo svoje misli ne zapisujem olovkom. Tablet mi je u tom smislu postao najvjerniji prijatelj.

NGB: Koliko su se vremena tvog djetinjstva promijenila u odnosu na djetinjstva današnje djece?

Vrijeme u kojem sam ja odrastala drastično se razlikuje od djetinjstva današnjih klinaca i često se s nostalgijom prisjećam naših zima i uživanja u snježnim radostima, naših ljeta i uživanja na seoskom olimpijskom bazenu. Svaki slobodni trenutak iskoristili bismo družeći se vani na svježem zraku, igrajući se. Čini mi se da smo bili puno samostalniji i slobodniji, ali i vremena su bila manje stresna, nismo bili toliko izloženi potencijalnim opasnosnostima kao današnje generacije klinaca.I godišnja doba su bila drukčija, a zimi je redovito padao snijeg. Prvo poglavlje mojeg romana Ljubav dolazi kasnije sadrži upravo jedan vrlo emotivni prikaz zime iz mojeg djetinjstva.

NGB: Kako si provodila vrijeme dok nije bilo mobitela i tehnologije?

Bez mobitela i suvremene tehnologije imala sam više vremena za sebe. Nisam bila dostupna svima i u svakom trenutku, mogla sam se puno više posvetiti stvarima koje volim. Puno više sam čitala, provodila vrijeme u šetnjama i vožnji biciklom. A i druženja s vršnjacima bila su češća, intenzivnija i čini mi se - veselija. Koliko god je moderna tehnologija neophodna, a mobitel nešto bez čega danas ne bih mogla zamisliti svoj život, činjenica je da su u velikoj mjeri i kradljivci vremena. Dođem, primjera radi, samo virnuti što ima na fejsu i ostanem dva sata.

NGB: Bježiš li u svojim knjigama od stvarnosti i zašto je to tako?Moje priče, iako govore o običnim, svakodnevnim ljudima na određeni način predstavljaju odmak od stvarnosti i pomalo su nalik na bajku, ovisno na koji način im čitatelj pristupi. Moj dragi prijatelj, pisac Zlatko Erjavec jednom prilikom je rekao da ja u svojim romanima stvaram likove kakvi bi ljudi zaista trebali biti. I to upravo jest jedna od draži pisanja: stvoriš svoj mali svijet i oblikuješ ga onako kako poželiš. Ponekad je zaista potrebno napraviti odmak od stvarnosti, napuniti baterije pa se lakše uhvatiti ukoštac s problemima. Ne bih rekla da mi je glava u oblacima, čvrsto sam nogama na tlu, itekako svjesna problema koji nas okružuju, ali pisanje je moj način borbe protiv onoga što ne mogu promijeniti. Kod mene je uvijek ljubav na prvom mjestu, a slijedi tolerancija, kompromis i međusobno uvažavanje. I ljubav uvijek pobjeđuje!

NGB: Najvrijednije u životu je: Ljubav, zdravlje, sreća. Da možeš birati jedno, što bi izabrala i zbog čega?Izabrala bih zdravlje. Zdrav čovjek ima svijet na dlanovima i uz malo sreće moći će ljubiti i uživati u životu.

NGB: Kakvu glazbu slušaš?Slušam glazbu koja me nadahnjuje. U mojoj kući uvijek negdje nešto svira, a ja najviše uživam uz omiljene Gustafe, uvijek lepršave i spremne da ti i u oblačnom danu nacrtaju sunce svojim veselim notama. Maestro Edi je meštar od fešte i njegova je poezija (ne samo maestralna glazba) melem za moju umjetničku dušu.

NGB: Što bi nam predložila za slušanje u ovo zimsko vrijeme?

Osim božićnih pjesama? Svakako Gustafe i njihov album Tutofato. Metallica je odličan izbor. Nezaobilazni i uvijek inspirativni Balašević. Led Zeppelin. A djeci bih preporučila da slušaju roditelje. Kad odrastu, bit će im jasnije zašto je to bio dobar savjet.

NGB: Imaš li neke svoje rituale opuštanja i opiši nam ih?

Sportom se ne bavim. Dakle ništa joga, ništa meditacija. Kava. Mir. Lagana muzika. Zapisati stih, dva ili pročitati nekoliko stranica laganog štiva, onog koji opušta moždane vijuge.

NGB: Vidiš li svijetlu budućnost za djecu danas?

Nepopravljiva sam romantičarka i pozitivac. Kako god loše i teško bilo, jednom mora biti i bolje, ali nikad ne smijemo zaboraviti da smo sami kovači svoje sreće. Nitko nam ništa neće baciti u naručje, za sve se moramo izboriti sami vjerujući u sebe i moć vlastitih deset prstiju. Dakle, definitivno prognoziram svijetlu budućnost ali uz puno truda, rada, zalaganja i korjenitih promjena.

NGB: Koji ti je najdraži film koji se pušta u ovo vrijeme prije Božića?

Volim ovo predbožićno vrijeme baš zbog mnoštva komedija i krasnih obiteljskih filmova. Iako ih je puno dragih, posebno bih izdvojila film Najluđi Božić, jer to je film kojeg mogu gledati milijun puta i uvijek ću se iznova smijati forama koje bih već i sama mogla odglumiti.

NGB: Voliš li više dan ili noć?

Svaki dio dana ima svojih čari. Noću mogu sanjati ono što mi je u stvarnosti i pri dnevnom svjetlu nedostupno, ali istovremeno je obično spavanje, po meni, gubljenje vremena. Što više spavamo, manje živimo. Nije to nikakva filozofija, to je činjenica. A ja volim život i uživam u njemu. Ne volim baš zimu i kratke dane, kao ni neprestani boravak uz umjetnu rasvjetu. Kao da živim u inkubatoru. Volim ljeto, duge ljetne dane i kratke, ali nadahnjujuće noći.

NGB: Kad si jako ljuta, kako ustvari reagiraš?

Temperamentna sam. Brzo planem i kažem sve što mislim. Ne potiskujem ljutnju u sebi. Ali spremna sam oprostiti, ako je došlo do svađe. Isto tako, spremna sam priznati da nisam u pravu. Ako mi netko radi podmuklo, iza leđa, a ja to saznam, ljutnja će prerasti u razočaranje i tu nema prostora za isprike ni oprost. Možeš me samo jednom "preveslati" i nikad više.

NGB: Gdje ćeš najprije otputovati kad se sve vrati ,, u normalu''?

Kad se "novo normalno" vrati na "staro normalno," a ja vjerujem da hoće, voljela bih da napravimo promociju nove knjige koja se trenutno priprema za tisak na istom mjestu gdje je održana i moja prva promocija, početkom ove godine. Da, voljela bih nabaciti ruksak na leđa, nekoliko neophodnih krpica i knjige u kofer i uputiti se u Osijek.

NGB: Kakva si bila učenica u školi?

U školi sam uvijek bila odlična učenica. Voljela sam ići u školu i upijati nova znanja. Škola mi nikad nije bila opterećenje, naprotiv. Posebno sam uživala na satovima hrvatskog jezika . Oduvijek sam s posebnim zadovoljstvom pisala sastavke na zadane teme, a školske zadaće sam naprosto obožavala. Da čovjek ne povjeruje, ha?

Na kraju našeg razgovora, Jasna nam je uputila još nekoliko ohrabrujućih riječi punih pozitivnog naboja: ,,Pozdrav svima koji će pročitati naš razgovor, uz kratku poruku na kraju: budite svoji, budite sretni i uživajte u životu. Nikad nije tako crno da bismo se trebali prestati nadati suncu i radovati se novom danu. I ova kriza će proći, a poslije nas opet čekaju lijepa vremena, samo moramo biti strpljivi! Čuvajte sebe i sebi drage ljude, budite odgovorni . Razmišljajte pozitivno i ostanite negativni!''

 AEM banner