,,Vjerujem da je znanje ono što nas čini osobama i znanje je ono što trebamo dijeliti“

Nakon predavanja u Zagrebu, Od Cvitnjaka do Cvitnjaka, iskoristili smo priliku i razgovarali sa Goranom Mikasom.

Predavačem, ali prije svega, Poljičaninom, glazbenikom, sviračem i pokušali saznati malo više o njegovom bendu, kako je prikupljao materijale za predavanje i još puno toga:

NGB: Najprije si krenuo sa glazbom, koje sve glazbene instrumente sviraš?

Sviram ih jako puno, prvi instrument su mi bile diple, nastavio sam sa dvojnicama, kasnije sa slavonskim gajdama, pa sam svirao ruske imakedonske gajde pa tapan, đembe, lijericu, istarski mih, kaval, armenski duduk.. jako ih je puno, ali moja glavna osnova je glazba, uglavnom.

NGB: I uz sve to si počeo prikupljati materijale starosjedioca o ivanjskim običajima tvog kraja, koliko dugo su trajali razgovori i pripreme za predavanje Od Cvitnjaka do Cvitnjaka?

Godinu dana sam istraživao jer sam htio da bude baš temeljito, da mi netko ne dođe i kaže ,,E, to nije bilo baš tako'' i da mi netko ne može osporiti ono što sam napisao.Puno puta događa da se nađu neki "pametni" ljudi pa  osporavaju znanje, a znanje ne bi trebalo osporavati nego ga treba širiti, po meni. Tako da sam godinu dana svakodnevno obilazio stare ljude stare od 80 godina i više jer me nije zanimala mlađa i srednja životna dob gdje se već gubi polako taj običaj.Snimao sam i zapisivao pa je cijeli rad pisan u dijelovima, ne odjednom i smišljeno sam ga radio, a za to mi je trebala godina dana prije nego ga završim.

NGB: Na kraju je to završilo predavanjem...

Da, zapravo nije trebalo biti predavanje, jako puno mi je pomogla gospođa Lidija Bajuk koja je držala uvodnu riječ na predavanju i lektorirala je rad, imam punu podršku od nje. Nekako se spontano dogodilo to predavanje sa Valom kulture i Ivorom gdje smo u suradnji sa Udrugom zagrebačkih poljičana dogovoili i održali predavanje koje je bilo 3. listopada u Zagrebu.

NGB: Na predavanju smo čuli da izdaješ i knjigu, je li to na temelju predavanja ili će knjiga biti proširenog sadržaja?

Da, i mene je iznenadila ta knjiga,iskreno, već mi dosta godina govore da bih trebao izdati knjigu, ali trenutno baš nemam nekih ambicija za to jer nisam Sergej Jesenjin ili Radoslav Katičić da bi moja knjiga nešto vrijedila. Ne znam, pustit ću da se sve dogodi spontano, ali kad je već krenula priča o knjizi, ona bi vjerojatno sadržavala radove koje sam dosad napravio jer dosad sam napisao deset radova na deset različitih tema, nije ovaj jedini, a svi govore o tradiciji i običajima, o zaboravljenom načinu života u Poljicima, od toponima, mitologije, običaja svatova, paljenja Cvitnjaka, krijesa, od smrtnih ili živototnih običaja... ima toga jako puno pa ako bi i bila nekakva knjiga, ona bi bila skup tih radova koje sam napisao.

NGB: Pošto si iz Gornjih Poljica i ti svi običaji se, vjerojatno, još uvijek obilježavaju kod tebe, kako si se osjećao prilikom razgovora sa svim tim starim ljudima?

Pa ne znam što bih na to rekao, iskreno. Zanima me znanje jer sam sve te običaje direktno doživio živeći u Veloj Njivi,tamo je modernizacija jako kasno došla i ja sam bio pastir sa svojih petnaest godina pa sam sve te običaje direktno doživio i proživio možda zato jednostavno nisam razvio nekakav osjećaj dok sam s ljudima razgovarao, ni divljenje, poniznost što bi neki sigurno osjetili, ali nisam. Meni je jednostavnobilo važno  otkriti što više jer vjerujem da je znanje ono što nas čini osobama i znanje je ono što trebamo dijeliti, besplatno ga davati drugima, a ti ljudi imaju znanje i oni su institucije, po mom mišljenju.Naravno bilo je odušeljenje kada bi saznao nove stvari koje ranije nisam znao u vezi nekog običaja, ali ništa više jer sam svemu tome čak pristupao s jednom dozom opreza.

NGB: Na tvoja predavanja dolazi dosta ljudi, koja je dobna granic koje zanimaju takva predavanja?

Na predavanjima u Splitu, Rijeci, Zadru je bilo jako puno ljudi, više nego na predavanju u Zagrebu i zapravo nema neka dobna granica.

NGB: Prate li to i mladi?

Pa da, bude i mladih i starijih koji se dođu prisjetiti nekih starih vremena,ili saznati nešto novo. Pogotovo, recimo, u ovo neko čudno vrijeme u kojem živimo, primjetio sam da mladi gravitiraju tom nekom slavenskom načinu života i vjerojatno istražju slavensku mitologiju i onda im je zanimljivo po tom nekom pitanju osobnih istraživanja ili novih saznanja ne znam, ali dobra granica ne postoji jer na predavanjima budu i djeca i stariji ljudi,to mi je jako drago.

NGB: Smatraš li se čuvarom baštine? Nakon što izdaš knjigu, recimo...

Ne. Ja nikad nisam rekao da ću izdati knjigu haha to je još upitno, a postoje ljudi koji su čuvari baštine, ljudi koji to prate puno vjernije i podrobnije nego ja. Ne smatam se čuvarom baštine nego više smatam da meni to sve donosi neka nova saznanja da sebe kompletiram kao osobu  i u nekom mom traženju životnog puta i traženju onoga što zapravo ja jesam. Više to nego nekakav čuvar i smatram da bi bila uvreda čuvarima baštine da sam sebe prozivam jednim od njih.

NGB: Tvoj bend, otkad je aktivan  i kako se uopće pokrenula ta ideja o osnivanju benda?

U početku sam se htio oblikovati i glazbeno i kroz predavanja i imao sam jaku želju svirati u nekom KUD-u, plesati i kako sam tada svirao diple, naš tradicionalni glazbeni instrument, nazvao sam nekoliko KUD-ova koji su me odbili i to me jako pogodilo jer kažu da sam jedini koji svira diple u Poljicima i jedini koji uz njih još i pjeva, ne postoji drugi diplar još osim mene tako da sam rekao ,,Kad nećete vi, hoću ja''  pa sam krenuo u potragu za ljudima; uži krug ljudi koje sam znao, upoznao sam ako Mateu Puljić, ona je naš vokal i tako se sve proširilo u jedan bend koji smo kasnije nazvali Plet.

NGB: A što je zapravo plet?

Plet je dio ženske nošnje u Poljicima koji čuva žene od hladnoće.

NGB: Je li ti na ponos Poljički statut i priča oko tog Statuta pošto je pisan sa nekoliko vrsta pisama, ni glagoljica, ni staroslavenska ćirilica nego je baš poljičicom?

Kao Poljičaninu mi je na ponos, naravno jer je to ipak moja povijest, moja tradicija no osim statuta, Poljica imaju i niz drugih prepoznatljivih znakova. Nažalost, prča o Poljicima nije toliko razvijena pa smo danas u situaciji da se o Poljicima zna samo u Poljicima i možda oni koji to prate, ali pitaj prolaznike negdje dalje što su Poljica i pitat će te jede li se to? Uglavnom, Poljica postoje već tisuću godina, samostalna je, Poljička knežija koja je imala i kneza i Poljički stol kao Vladu, imala je svoj pečat, svoj statut no osim tih povijesnih činjenica, a povijest se zna i tu je i neosporna, ne treba ju ponavljati, ono što nam se osporava je identitet i tradicija, ,staroslavenska vjera, tragovi staroslavenske vjere. Kažu da su Poljičani najhrvatskiji narod što i jesu, no postoji i ona druga strana pogotovo kod Poljičana koji su malo više izloženi medijima, oni se toga uporno odriču, a to i danas postoji. I vjerovanje u vještice, vile, razna bića, Peruna, Velesa i sve je to u jednom malom prostoru objedinjeno i neshvatljivo mi je zašto se toga odričemo.

NGB:To je zapravo vjera starih Slavena?

Da. To je zapravo i dokaz da je život u Poljicima postojao i prije tih tisuću godina otkako se spominju Poljica. Postoji niz toponima i evo konkretno: moje selo je malo selo od pedesetak ljudi i zove se Vela Njiva, ako ćemo ići nekim slavenskim oblikovanjem riječi, to bi značilo Majka Zemlja, to sam saznao čitajući Katičićeve knjige. Također u mom selu ima toponim klek, a klek je div, ima dubrava, gaj, dol, lug, znači, svi ti nazivi koji su karakteristični za slavensko postojanje su tamo prisutni, međutim, danas smo u situaciji da ih nitko nije zapisivao ni ispitivao ljude o tome. Zajedno sa ljudima i to jedno znanje je nestalo, 'ajmo reći. No nije nestalo potpuno i ono se da objasniti zašto je tako i zbog čega, a na kraju krajeva, razni etnolozi, antropolozi i ljudi od struke su upravo zahvaljujući njima koji su kroz cijelu Hrvatsku pratili i objašnjavali te riječi pa se može donijeti zaključak da je to sve bilo prisutno i tu.

NGB: Što se tiče tvog benda, još uvijek ,,žarite i palite'' Hrvatskom,gdje ste najprihaćeniji i gdje vam je najbolje nastupati?

Najprihvaćeniji smo doma, ,, ne žarimo ne palimo'' i mogu reći da jesmo doživjeli nekakvu ,,mikro-poznatost. Problem je što sv imamo i svoje osobne puteve pa se jako teško sastati,tako da smo smo malo stali s nastupima dok se ponovo ne posložimo pa sam krenuo sam u jedan projekt,više suradnju sa perkusionistom Sinišom Nosilom, pa nas dvoje radimo pjesme. To su isto stare pjesme zapisane od baka i djedova, ima ih jako puno, za sada smo složili neku konstrukciju kako bi sve totrebalo izgledati i planiramo snimit  deset pjesama . To bi trebalo u petom mjesecu ,,ugledati svjetlo dana''.

Foto:privatna zbirka, Goran Mikas

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner