Dišpet

Nela Servantes Pamuković u Zagrebu je 28. Studenog 2019. godine u Hrvatskom novinarskom domu imala promociju svoje knjige Dišpet.

Kako je kao lektorica knjige Tajna djedove stare trešnje, Dražena Markotića bila voditeljica na njegovoj zagrebačkoj promociji, iskoristili smo priliku postaviti joj nekoliko pitanja vezanih za njenu knjigu koja je nastala kako bi približila zvanje socijalnog radnika i korisnika, napisana na vrlo zanimljiv i široj publici pristupačan način:

NGB: Knjiga Dišpet, promocija joj je u Zagrebu bila 28. studenog 2019. Kako je uopće došlo do te knjige? Socijalna ste radnica i spisateljica, kakva je to povezanost?

To nije moja prva knjiga, imam već dvije zbirke poezije, a kako sam s vremenom shvatila da poezijom ne mogu sve osjećaje izraziti, napisala sam knjigu Dišpet. Od svoje trinaeste godine pišem, a fokus pisanja mi je bio prvenstveno usmjeren na poeziju. Sa šesnaest godina sam naišla na knjigu Pozdravi nekog, Ognjenovića i Nešića koji su bili psiholozi u Centru za socijalnu skrb i prihvatilišta za djecu bez roditeljskog staranja. Nakon što sam pročitala tu knjigu, ona je odredila moj put socijalne radnice. Znači, skrb za one kojhi nemaju roditelje, skrb za one koji nemaju dovoljno sredstava, za život, za sve najugroženije i ta knjiga me usmjerila prema socijalnom radu, a književnost je oduvijek bila moja životna priča. Čak sam bila upisala studij književnosti najprije, ali sam se predomislila i završila za socijalnu radnicu.

NGB: I niste požalili...

Nisam ni u jednom trenutku požalila. Odgovorno tvrdim da njih bar 80% svoj posao radi najbolje što može i daje najviše od sebe u uvjetima u kojima rade. Naš posao je, prije svega, human, vezan je za čovjeka, korisnika i onda svoju poeziju pišem iz vlastite unutarnje potrebe kako bih izrazila neke svoje unutarnje stresove, tuge i kako bih opisala prilike u duštvu oko sebe, ali shvatila sam da mi je poezija preuska i kako nakon skoro trideset godina rada u sustavu socijalne skrbi želim reći i priču korisnika koja se treba čuti u javnosti. Takđer želim i da se čuje priča žene koja je pored svih nevolja u životu, koje nisu bile male ni malobrojne uspjela. Želim poslati poruku te žene u mojoj knjizi :,, Može se, samo se trebate usuditi.'' jer se uvijek može, ali se treba usuditi.

NGB: Zapravo knjiga šalje poruku ohrabrivanja žena?

U knjizi je jedna snažna žena koja šalje poruku svim ženama koje to nisu. Knjiga je koncipirana kao priče, anegdote i eseji. Ona počinje, zapravo, iz priče o počecima studiranja socijalnog rada pa se prelama preko korisnika, a zatim idu anegdote u radu s korisnicima koje su brojne i umiruju nam dušu jer se s korisnicima i nasmijemo i razveselimo i na kraju eseji koji govore Možda bih mogla tako, možda bih mogla drugačije. Kao neka moguća rješenja.

NGB: Je li to Vaša priča, osobna?

Ima puno moje osobne priče jer smatram da je izvorište svake knjige prije svega osobno, a onda način kako iz svojih osobnih stavova gledamo na svijet oko sebe i kako ga tumačimo.

NGB: Zašto Dišpet?

To je gotovo paradigmatski naslov jer je dišpet u toj knjizi zapravo pozitivna energija koja kad je nešto, kaže E, baš neće biti tako, baš ću napraviti ovako i baš me naćete uništiti je imam snage i uvijek ću ju imati za dalje.

NGB: To je onaj splitski karakter?

Nije splitski, nego dalmatinski dišpet.

Knjiga je pisana na dva dijalekta: novoštokavsko ikavskim narječjem i purgerskim te se koristi i standardni književni jezik. 

To je jedan prkos i inat, ali ne onaj negativni nego potitivni koji daje dodatni vjetar u leđa i motivira da se ide dalje.

Ovu izuzetno zanimljivu knjigu možete nabaviti Poštom plaćanjem pouzećem ili na račun putem maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.  ili putem Fejs stranice ProvidencaBnM. Nećete požaliti.

AEM banner

UNITAS WebRadio On line:09:00-22:00 h Klikni i slušaj

UNITAS WebRadio Nova Gradiška

R Winamp R WMP

R Real R Quik

Suradnici

TZGNG logo

 baner.romski portal

 UDD logi

LUNA logo

LAG baner