Pismo jedne gošće upućeno Udruzi gluhih i nagluhih Nova Gradiška

Prošli tjedan dobila sam priliku da zajedno s članovima Udruge gluhih i nagluhhi osoba iz Nove Gradiške, posjetiti Međugorje, a povezli smo se i kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Nisam baš razmišljala kako će to putovanje proći, niti što mogu očekivati s tako specifičnom grupom ljudi. Samo sam u jednom trenutku pomislila hoće li biti pretiho? I tako, sjeli smo u autobus, noć je, malo smo pospani, još se nismo pravo svi ni vidjeli. Neki se poznaju, neki se vide prvi put, ali malo po malo kako se bližimo odredištu svi smo življi, veseliji, razgovaramo. Upada mi u oči činjenica da su ta djeca i mladi tako lijepo povezani, surađuju, brinu se jedni za druge kao da su međusobno braća i sestre.

Pomisliš kako su dva dana premalo da nekoga upoznaš, ali jednostavnost i srčanost te djece, postidi te. Poželiš biti bolja osoba. Pomisliš, nikada se više neću potužiti ni na što.

I tako, red priče, red smijeha, molitve, šetnja.....povratak je došao prebrzo.

Ono što želim reći jest da sam počašćena što sam bila dio ovoga puta, što sam upoznala divne mlade ljude, njihove požrtvovne i hrabre roditelje, pobožne djedove i bake. Iako neke od njih nisam baš razumjela, iako neki malo pričaju naglas, sve je funkcioniralo savršeno. Ostale su mi prekrasne uspomene i radost u srcu.

Lijep pozdrav svima, vaša teta Jasna.   

UNITAS WebRadio

R Winamp R WMP

R Real R Quik

AEM-logo-banner