Izdvojeni Glas

Auschwitz - Grad mrtvih

Auschwitz ima kompleksnu i iznenađujuću povijest, koja na mnogo načina odražava svu zamršenost nacističke rasne i etničke politike.

Ovaj logor u početku nije zamišljen kao logor za ubijanje Židova, nikad mu isključiva zadaća nije bila “konačno rješenje” – premda mu je to s vremenom postala temeljna zadaća. Svojim je destruktivnim dinamizmom bio fizičko otjelovljenjenje temeljnih vrijednosti nacističke države.

Logor je utemeljen u travnju 1940. a prvi zapovjednik bio mu je Rudolf Hoess. Nitko tada nije mogao predvidjeti da će Auschwitz u roku od pet godina postati mjesto najvećeg masovnog ubijanja zabilježenog u povijesti.
Hoess je prije toga bio u Dachau, koji je osnovan još 1933. i u njega su dovođeni uglavnom politički protivnici nacista. Taj je logor bio zloglasan po fizičkom sadizmu i mentalnoj torturi.
Hoess je u novoosnovani logor Auschwitz prenio i parolu “Arbeit macht frei”, prvotno korištenu u Dachauu i dao ju ispisati preko željeznih vrata na ulazu.

Godina 1942. bila je godina najmasovnijih ubijanja. Auschwitz tada još nije igrao najistaknutiju ulogu u masovnim ubijanjima, ali će te godine logor prvi put utjecati na Zapadnu Europu. Najveći broj Židova što je iz bilo koje tadašnje države prebačen u logor, najviše ih je bilo iz Mađarske ( 438 000), zatim iz Poljske (300 000), Francuske ( 69 114), Nizozemske ( 60 085), Grčke ( 55 000), Belgije (25 000) te iz bivše Jugoslavije ( 10 000). ne smiju se zaboraviti niti pripadnike nežidovskih naroda koji su stradali u logoru: poljski politički zatvorenici, Jehovini svjedoci, homoseksualci, Romi, sovjetski ratni zatvorenici.

U svibnju 1942. počela je gradnja Treblinke i u tom je logoru pobijeno prema procjenama između 800 000 i 900 000 ljudi – gotovo jednako kao i u Auschwitzu. Temeljna svrha Treblinke bila je likvidacija Židova iz Varšavskog geta, i prema službenim podacima Treblinka je te godine bila najveće nacističko središte za ubijanje. Auschwitz je znatno zaostajao za njom. Ali, ne zadugo.

Najvećim mjestom masovnog umorstva u povijesti Auschwitz je postao 1944. Sve do proljeća te godine ukupan broj umorstava zaostajao je nekoliko stotina tisuća za Treblinkom. Međutim,u proljeće 1944. Auschwitz je radio punim kapacitetom, pa čak i više od toga, započinjući jedno od najstrašnijih i najmahnitijih ludovanja ikad zabiljženih. Židovi koji su tijekom te tragične godine patili i umirali dolazili su iz jedne zemlje – Mađarske.
Valja naglasiti kako ubijanje ni u jednom logoru nije išlo glatko. Nacisti su se upustili u nešto što čovjek nikad nije pokušao – mehanizirano istrebljenje ljudi. Nijemci su stvoili prave tvornice za ubijanje, i kao u svakom industrijskom procesu, svi različiti djelovi morali su se potpuno uskladiti kako bi se postigao cilj. Ako vlakovi nisu na vrijeme dovozili ljude, plinske komore nisu mogle svladati količinu novopridošlih, ako je negdje u sustavu došlo do zagušenja – sve bi završavalo u kaosu.

Kraj svega došao je u siječnju 1945. Nacisti su u panici dizali u zrak krematorije i ostalu logorsku infrastrukturu te panično bježali i ubijali. u logoru su ostali oni koji nisu otišli na prisilan marš smrti, na koji su nacisti natjerali oko 60 000 sposobnih zatočenika.

Vojnici Crvene armije , pripadnici Prve ukrajinske fronte stigli su do logorskog kompleksa. Pronašli su 600 živih zatočenika u logoru Monowitzu, oko 6000 u Birkenauu i tek nešto više od 100 u glavnom logoru Auschwitzu.

Oslobođenje Auschwitza u to doba nije bila neka velika vijest. Spominjalo se to po novinama – u Rusiji i Velikoj Britaniji. Toga siječnja novine su pak morale objavljivati obilje vijesti posebice o sastanku velike trojke – Churchilla, Roosevelta i Staljina.
Vjerovatno je postojao razlog zašto to na Zapadu nije postala velika vijest popraćena golemim brojem natpisa. Naime, logor je otkrila Crvena armija, a neki su već počinjali postavljati pitanje do kojeg će stupnja savez koji je pobijedio u ratu preživjeti u miru.

Nacisti su se razbježali na sve strane. Ipak, istaknute ličnosti poput zapovjednika Hoessa i dr. Mengelea savezničke trupe su prvo uhitile pa pustile. No, ubrzo su Britanci ušli u trag Rudolfu Hoessu, i to preko njegove supruge. Ubzo su ga uhitili. U travnju 1947. Hoess se vratio u Auschwitz u istu zgradu u kojoj je nekad radio. Držalo se primjerenim čovjeka koji je upravljao umorstvima više od milijun ljudi smaknuti baš na njegovu mjestu zločina.Obješen je u logoru.

Od ukupno 6500 esesovaca koji su radili u Auschwitzu i za koje se vjeruje da su preživjeli rat, tek ih je oko 750 na neki način kažnjeno.

Prema sadašnjim procjenama, od 1,3 milijuna ljudi poslanih u Auschwitz tamo ih je umrlo 1,1 milijun. Od toga broja zastrašujući milijun bili su Židovi.

Auschwitz i nacističko konačno rješenje najniža je točka u cijeloj povijesti. Zbog zločina nacista svijet je postao svjestan što, kad postanu bešćutna, mogu učiniti obrazovana, tehnološki napredna ljudska bića. Upozorenje je to nama i svima koji će doći poslije nas.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

UNITAS WebRadio

R Winamp R WMP

R Real R Quik

AEM-logo-banner